Mudrost naših vrtlara

Teški, svježi miris timijana je uvijek bio jedan od mojih omiljenih mirisa. Jedan od naših lijekova za kašalj koristi prirodni ekstrakt timijana kao aktivni sastojak. Zagrijavajuće svojstvo timijana može se odmah osjetiti dok se širi po cijelom tijelu. U kasnim popodnevnim časovima, uživam ući u baštu da izvučem par grančica timijana i potopim ih u kipućoj vodi. Čaj od tmijana ima dugoročni, energizirajući efekat. Kao da ova ljekovita biljka prenosi toplinu koju apsorbira od sunčeve svjetlosti. Kao da želi da zaštiti vaše tijelo od unutra ka vani. Zašto je to tako?

Kao šef Weleda vrta medicinskih biljaka ovdje u Wetzgau pored Schwäbisch Gmünd-a, sretan sam što se sa ovakvim pitanjima susrećem jako često. Jedan od naših najvažnijih alata je promatranje biljaka koje kombinuje intuiciju sa detaljnim promatranjem. Ako želim pažljivije razmotriti biljku i njezine fenomene, sa sobom ću u vrt ponijeti stolicu i pribor za slikanje. Crtanje izoštrava vašu pažnju na problem. Kad crtam oblik biljke, moram se usredotočiti i zanemariti sve nepovezane misli koje bi se mogle pojaviti.

Biti koncentrisan i sasvim fokusiran na biljku pojačava vašu percepciju o njoj. Primjećujete detalje koji bi inače mogli biti propušteni, poput onoga kako timijan snažno izražava formiranje svog esencijalnog ulja. Njegovi listovi, kao i njegovi cvjetovi, pokriveni su brojnim uljnim žlijezdama. Mala glandularne dlake (trihomi) mogu se vidjeti na cvjetovima golim okom, u suprotnom lupa pomaže da ih se detaljnije identifikuje. Timijan se prirodno pojavljuje u suhom, brdovitom biomu mediteranske makije, gdje cvjeta od maja do oktobra u različitim nijansama blijedo ljubičaste i ružičaste. Nakon što ste doživjeli koncentrisane sile radeći oko timijana, počinjete ga shvatati. Čini se da ova otporna sićušna biljka apsorbira svu sunčevu energiju, te se prilagođava krajolicima u kojima proljeće ima tendenciju da bude kratko, a ljeto često dolazi punom snagom. Koristeći više naših čula, možemo proširiti naš dijalog s timijanom kako bismo ga još bolje razumjeli. Na primjer, njegov miris postaje sve intenzivniji ako uzmete nekoliko izbojaka i lagano ih protrljate između prstiju. Dodir, okus i miris su načini da ostvarite kontakt sa biljkom. Uvijek sam bio impresioniran time kako samo prelazak prstima preko timijanovog grma daje prstima svoj nepogrešivi miris. Ovo je biljka koja samu sebe najavljuje!

Iskreno, osjećam da je naš primarni zadatak, ovdje u vrtu medicinskih biljaka, povezivanje sa okolnom prirodom i čitanje stranica njene knjige, da tako kažem. Jer razlika je ako kažemo da biljka sadrži određene tvari ili nam ih jednostavno daje, kao poklon. Moja prvi jutarnji obilazak vrta ponekad izgleda kao meditacija dok se ja podudaram s njim, i dajem mu svoju pozornost. Činjenica da biljke ne govore, ne znači da ne komuniciraju. Biljka se razotkriva na način da pokazuje kako i gdje raste. Njezina lokacija takođe zaslužuje detaljno promatranje. Ovdje s nama, timijan ima predivno, sunčano mjesto.

Vrlo smo svjesni događaja u vrtu i sve pažljivo promatramo. To nam omogućuje da biljkama dajemo ono što im je potrebno, a zauzvrat one nas nagrade za našu brigu. Iznova i iznova nas iznenađuje koliko nam daje timijan. I uživam dijeliti svoje oduševljenje s drugima. Tokom obilaska vrta ljekovitog bilja, ponekad potičem sudionike da bolje upoznaju ovaj aromatski grm. Žvakanje lišća, doživljavamo ono što neki opisuju kao zračenje topline koja se širi iz usta i grla u tijelo. Za mene se čini da je timijan prenio zrake sunca koje je apsorbirao, čak i kad sunce jedva sija. Mislim na jesen i zimu, kad timijan izlazi na scenu - za sve one koji cijene njegovu ljekovitu moć.

Ja sam jako sretan da imam posao koji svake godine pomalo širi moju svijest o snagama prirode. Naš rad u vrtu ljekovitog bilja počiva na dva stuba. Jedan je promatranje biljaka koji nas uči mnogo o karakteru i potrebama pojedinih vrsta. Drugi je razumijevanje da je naš vrt živi organizam u kojem je sve povezano. Organizam koji se u mnogome sam reguliše, pod uslovom da prepoznate i poštujete odnose u njemu.

Uzmite, primjerice, shvaćanje da se samo-iscjeljujuće sile vrta povećavaju proporcionalno njegovoj raznolikosti. U našem vrtu, uvijek pokušavamo povećati postojeću raznolikost. Tako se ponekad događa da se malena livada namjerno ostavlja nepokošenom, dopuštajući da mali otoci biljaka ostanu netaknuti. Za nas, korov nije štetočina, već kao partner koji ima svoju svrhu - to je mala, ali važna razlika. Životinje su još jedan aspekt uzgoja, a ispaša ovaca na ulazu u naš vrt nije samo tu za pastoralnu sliku koju predstavljamo posjetiteljima. Svako malo, ovcama je dopušteno da uđu u vrt i pasu travu po livadi sa šafranima, čime štede malo vremena našim koscima. I tako je sa mnogim stvarima ovdje: patke pomažu da regulišu populaciju puževa. Medne i divlje pčele, koje su srećom prisutne u velikim brojevima, također su veliki pomagači na mnogo načina.

Ako je priroda u ravnoteži, trebamo intervenisati samo u iznimnim slučajevima, a često samo na pojedinačnim biljkama, kao i uvijek sa velikom pažnjom. Na primjer, mi ojačavamo naše biljke pomoću infuzije korova u vodi. Dobri kukci poput zlatookih i parazitskih osa pomažu nam u staklenicima. I naravno, pokušavamo osigurati što bolji kompost. Kompost je napravljen od otpadaka iz vrta - mnogi na to gledaju kao na otpad. Za mene, kompost je srce našeg vrta. Ovo je mjesto gdje se sve zaustavlja i ponovno počinje sastavljati svoje elemente. No, u konačnici, ono što čini razliku nije samo materijalni, mjerljivi ili predvidljivi kontekst, kao što je mineralni sastav zemlje i njegov humus, kiselost ili mikroorganizmi. Također je važno integrisati kosmičke i zemaljske snage u prirodni ciklus kultiviranja, koji je u prošlosti bio uobičajena praksa koja se smatrala savršeno normalnom.

Zaista posebno iskustvo u proljeće je kada zakopamo kravlje rogove obložene zemljanim kvarcnim kristalima u tlo, izlažući ih silama ljeta. U jesen ih ponovno iskopamo i primjenjujemo sadržaj sljedeće godine kao fini sprej na biljkama. To omogućuje biljkama bolje apsorbiranje energije koju prenose sunčeve zrake i podržava ih u procesu rasta i cvjetanja. Pozitivni učinak odražava se u čvrsto ukorijenjenom tlu naše biodinamičke farme.

Kao vrtlar, želim učiniti više nego jednostavno biti zadovoljan cvjetovima ili plodovima biljaka. Kad kažem da je naš vrt - koji sadrži i tlo i biljke - "organska cjelina" koja najbolje uspijeva komunikacijom, to također znači da komunikacija nikada nije jednostrana. Zanimljivo je da često izgleda da su biljke kao korak ispred nas, dok se mi ljudi moramo teško boriti. Naporan rad je, na primjer, zaslužan za prepoznavanja svojstava paskavice (Solanum dulcamara), koja se također koristi kao sastojak u jednom od naših lijekova protiv kašlja. Biljke mi se čine nekako stranim premda sam "domaći" na ovom tlu.

Odlučio sam se posavjetovati s knjigom poznatog botaničara Wilhelma Pelikan-a, u kojoj je identifikovao vezu između paskavice i katara respiratornog trakta. Ali zašto? Često sam držao tu debelu knjigu u svojim rukama i osjetio mudrost u njenim stranicama. U ovom slučaju, međutim, nedostajala su konkretna objašnjenja. U takvim situacijama pomaže ići van, udaljiti se od teorije - i krenuti prema biljci. Dugo sam stajao na rubu polja, gdje se paskavica razvija između pamučnog čička i stabala kestena. Koristimo ručno ubrane vrhove ovog grma u našem lijeku protiv kašlja. Budući da su svi dijelovi biljke vrlo otrovni, koristimo je samo u potentificiranom obliku.Bilo mi je jasno da Pelikan, koji je napisao kako bi biljka mogla pomoći pri "stiskanju", misli na to da se respiratorne infekcije smanjuju samo kad se nakupljena sluz otpušta. Ali šta se može naučiti od biljke u ovom kontekstu? Kada se koristi u lijekovima, paskavica djeluje protiv kašlja protuupalno i antispazmatično.

U mislima sam vidio biljku u svom divljem rastu, a izbojci izgledaju kao da imaju vlastiti um dok su se povijali na vjetru, ponekad se približavajući drugim grmovima. Zašto bi biljka to radila? U našem vrtu ljekovitog bilja podupiremo prirodno stanište paskavice s tralizama, gdje se njezine grane propinju gotovo do visine glave. Pogledao sam cvijet - mala ljubičasta zvijezda sa svijetlo žutim centrom prepunim prašnika. Dugačak korijen čuva cvjetove na udaljenosti od ostatka biljke, gotovo odvojeno. U prirodi postoji razlog za sve, ništa se ne događa slučajno. Moj pogled sezao je dolje do mjesta gdje veliki dijelovi loze postaju drvenasti. Dvije trećine paskavice žele rasti i širiti se. Ali, tu je onda zadnja trećina, drveni dio koji podupire biljku i daje joj oblik. Ovaj dio biljke je u osnovi njeno drvo. Bez nje, paskavica ne bi imala dovoljno snage da se ispravi i da se tako lako razgrana. Ova sposobnost biljke da prevlada krutost daje primjer ljudskom organizmu da popusti gustu sluz i omogući njen protok.